Vele ljudi u komentarima ispod snimki Thompsonovog koncerta u Rijeci. Lakše mi je shvatit da ljudi vjeruju u štrumfove nego u jugokomunjare u Hrvatskoj 2026- oj. godini pa za ove koji pate od amnezije ili su zadnjih 35 godina proveli u pećini evo kratke lekcije iz povijesti koju, naime, niste tražili, ali čini se nužnom.
1990 godine je CK SKH (hrvatske komunjare) tijekom izvarednog 14-og kongresa SKJ (jugoslavenske komunjare) napustio kongres jer su srbi odbili sve Hrvatske zahtjeve za reformu i ravnopravniji odnos republika.
Dakle hrvatske komunjare su 1990 g. rekle:
Pričamo o stanju svijesti 1991 godine.
Informacije radi 1990 godine na popisu stanovništa u Hrvatskoj je bilo 4.784.265 stanovnika od čega 78,1% hrvata, 12,21% srba te oko 2% ljudi koji su se definirali Jugoslavenima plus ostali. Izlaznost od 83,5% glasača! Ove ostale, koji nisu izašli na referendum, očito nije bilo dovoljno briga za problematiku da bi ih nazvali nekim velikim jugofanaticima.
Dakle 1991 preko 93% građana je bilo za Hrvatsku.
Dobrim dijelom ljudi koji su i rođeni u Jugi i proveli cijeli život u Jugi i ipak su još 1991 htjeli van iz Juge. Od tada je velik broj ljudi preminuo, a dio i odselio. I sad, skužajte, tko bi bili te jugokomunjare 2026 godine?
Ljudi koji su bili premladi da bi glasali 1991g., na referendumu, dakle tehnički djeca kad se Juga raspala, danas imaju preko 50 godina. Ljudi koji danas imaju 35 godina rođeni su u Hrvatskoj te teško da pak oni pate za državom u kojoj nisu ni živjeli. Za koga to od vaših sugrađana, mislite da svako jutro teško uzdahne od žalosti što nije u državi s Vučićem? Tko dovraga ? Pokojne komunjare koje su same svojevoljno napustile Jugu? Partizani stari 117 godina? Gdje? Tko?
Ne razumijem.
I da, riješimo usput i ovo. Kad ljudi s nostalgijom pričaju o svom djetinstvu, o mladosti, o muzici, o međuljdskim odnosima nekad, to nije Jugonostalgija. To je nostalgija za djetinstvom, mladosti, drukčijim vremenima. Ne pate oni za političkim uređenjem države već kao i svi na svijetu za davno prošlim vremenima koje su imala više boja, mirisa i sadržaja kao što djetinstva i mladost, svuda i uvijek imaju.
I sad….
Thompson nas je prošlo ljeto obavijestio na svom koncertu da je Jugoslavija mrtva. Zavladala je euforija u publici. Valjda jadni ljudi nisu znali. Nitko im nije javio.
To je otprilike kao da nas je netko 1980 godine, na koncertu, obavijestio da je Hitler umro, a mi pali u trans od uzbuđenja na ovu novu informaciju. No srećom nitko nije. Valjda tad nisu smatrali da je publika toliko neobrazovana (da ne upotrijebim teže izraze).
Ljudi koji prodaju domoljublje i imaju financijsku korist od istog, imaju interes da vas drže u strahu. Zar ne čujete tuđe korake u noći? Domoljublje se najbolje prodaje kad smo ugroženi i napadnuti. Kad realno nismo ugroženi i paranoja dobro dođe.
No ovi vanjski i unutrarnji neprijatelji koji nikad ne spavaju, je zapravo jugo komunistička retorika pa je podosta urnebesno da vam istu paštu, samo pod drugim imenom, opet serviraju oni koji vas straše tim istim režimom. Groziti se ljudi čiju si mantru preuzeo. Zanimljivo.
Razumijem ljude koji prodaju maglu iz vlastite financijske koristi. Manje razumijem one koji to “puše”. Uglavnom, oprostite što moja mjerna jedinica za domoljublje nije tip koji je od svog vremena na ratištu napravio karijeru te koji je prodavajući domoljublje napunio džepove milionima, a onda istoj ljubljenoj državi zaboravio platit porez na novce zarađene na njoj. Postoje naime načini na koji se voli i država u miru. Nek mu netko javi! Samo eto, nekima rat i stalno podsjećanje na isti je više profitabilno. Također, oprostite što vjerujem da hrvatski građani vole svoju državu i što to nije uvjetovano time koju glazbu slušaju, za koju stranku glasaju, koja religiozna uvjerenja njeguju. Možemo zapravo imati različite stavove i ukuse i svejedno svi voljeti domovinu.
Nisu mi uspjeli nametnuti samo jedno kao ispravno i domoljubno adekvatno. I možda sam naivna i u krivu, ali i dalje bi bila radije bila u krivu nego živjela u grču i strahu od jugokomunjara koje noću valjda iskaču iz grmlja. Vi pak izaberite za sebe.
I da zaključimo:
Nije meni žao što je Juga mrtva, ali žao mi je što je očigledno i zdrav razum umro.
(Tamara Loncar Hlebec, Facebook, 08.02.2026.)