Nezavisna Država Hrvatska
Nezavisna Država Hrvatska (NDH), uspostavljena 10. travnja 1941. godine, nije bila izraz stoljetne težnje hrvatskog naroda za slobodom. Ona je bila marionetska tvorevina nacističke Njemačke i fašističke Italije, utemeljena na zločinačkoj ustaškoj ideologiji koja je u potpunosti kopirala svoje njemačke i talijanske uzore. Utemeljena na rasnim zakonima, NDH je bila totalitarni režim odgovoran za sustavni progon, mučenje i masovna ubojstva Srba, Židova, Roma te Hrvata i drugih antifašista. Koncentracijski logor Jasenovac, zajedno s brojnim drugim stratištima, ostaje trajni spomenik i neizbrisiva mrlja tog režima.
Vrhunac te podređenosti i nacionalne izdaje dogodio se već 18. svibnja 1941. godine. Tada je poglavnik Ante Pavelić otišao u Rim kako bi se poklonio svome gospodaru, Benitu Mussoliniju, te potpisao Rimske ugovore. Tim je činom fašističkoj Italiji predao, odnosno prodao, gotovo cijelu Dalmaciju s otocima – uključujući Split i Šibenik – te dijelove Hrvatskog primorja i Gorskog kotara. Dok revizionisti danas govore o “ostvarenju sna”, povijesna je istina da je taj “san” plaćen prodajom najvitalnijih i povijesno najvažnijih dijelova hrvatske zemlje i mora za Judine škude osobnog opstanka na vlasti.
Postoje brojni povijesni dokumenti kao dokaz tko je bio pravi gospodar i kome je služila NDH:
Dok hrvatski povjesničari još uvijek mute vodu oko “domoljubnog pokreta”, arhive Trećeg Reicha govore hladno i jasno: Ustaše nisu imale ni metak, ni čizmu, ni kruh bez pečata Wehrmachta. Od prvog dana do posljednjeg bijega, Pavelićeva vojska bila je samo 13. satnija u njemačkom stroju.
„Befehl ist Befehl“ – ta rečenica nije bila fraza, bila je adresa. Glavni stožer Ustaške vojnice smješten je u zgradi njemačkog Zapovjedništva Jugoistok na zagrebačkom Zrinjevcu. Svaki pukovnik s „U“ na ovratniku imao je iznad sebe Obergruppenführera s orlom na prsima. Kad je general Glaise von Horstenau 1942. tražio čišćenje Kozare, nije slao molbu - slao je naredbu. Ustaše su je izvršile u 72 sata.
Oružje? Prvih 30.000 pušaka Mannlicher 95 stiglo je iz skladišta 2. oklopne armije u Beogradu, serijske brojeve još uvijek imaju u kartoteci Waffen-SS-a. Tenkovi M3 „Hrvat“? Američki lend-lease, zarobljeni u Africi, prefarbani svastikom i poklonjeni “hrvatskim saveznicima”. Gorivo za zrakoplove 15. lovačke skupine - 98 oktana iz rafinerije Ploiești, isporuka potpisana od Hermanna Göringa.
Hrana? Mjesečni kontingent: 1.800 tona brašna, 240 tona šećera, 120 tona masti - sve iz Reichsgetreidestelle, vozilo se preko Slavonskog Broda pod konvojem Feldgendarmerie. Kad je partizanska ofenziva 1943. prekinula željeznicu, Pavelić piše Hitleru osobno: “Bez njemačkih zaliha gladujemo za tri tjedna.” Führer odgovara: “Dostava kreće sutra.” I kreće.
Plaće? 369. legija na Istočnom frontu prima 42 Reichsmarke mjesečno - isplata preko SS-Feldpost, ne preko Zagrebačke blagajne. Kad se vojnik Jure Frković 1944. požali na kašnjenje, njemački časnik ga udari po licu: “Ti si vojnik Velikog Reicha, ne nekog balkanskog cirkusa.” Dokument br. 17/44 iz Arhiva OKW-a, datum 12. ožujka 1944: “Hrvatske snage podređene operativnom zapovjedništvu 2. oklopne armije. Sva strateška kretanja odobravaju se u Beču.”
Potpis: feldmaršal von Weichs. Nema “molim”, nema “predlažem” - samo “izvršiti”.
Posljednji dokaz: 8. svibnja 1945. kad Berlin pada, zapovijed za povlačenje Ustaša dolazi iz štaba Grupe armija E u Celovcu. Pavelićev stožer prima je u 04:17, potpisuje “primljeno” i kreće prema Austriji - istim cestama kojima se povlači Wehrmacht. Hrvatski vojnici? Ostavljeni na Bleiburgu kao pokvarena roba koju više nitko ne želi.
Izvještaj završava gdje je i počeo: nije postojala hrvatska vojska. Postojao je samo njemački odred s hrvatskim imenom, plaćen njemačkim novcem, naoružan njemačkim čelikom i pokopan u njemačkim rovovima.
Sve ostalo je mit za one koji ne čitaju arhive.
https://x.com/TomislavHorva20/status/1941918305704403356
Ante Pavelić i ustaše najveće su mrlje u povijesti hrvatskog naroda. Ovih povijesnih činjenica mora biti svjesna agresivna nacionalistička manjina koja terorizira normalne građane Hrvatske.
Poglavnik i diktator takozvane “Nezavisne Države Hrvatske” Ante Pavelić, najveća je sramota i mrlja hrvatskog naroda u povijesti.
Pavelić je bio na čelu marionetske državice koja je postojala samo na papiru. U stvarnosti Pavelić i ostatak zločinačke ustaške “vlasti” bili su obične fašističke i nacističke sluge.
Ostat će zapamćen po rasnim zakonima, pokolju Srba i Židova, ali i nepodobnih Hrvata te po poklanjanju hrvatskog teritorija fašistima. Nakon kapitulacije ostavio je svoj narod i “hrabro” otišao u Argentinu.
Hrvatima je u nasljeđe ostavio najneugodniju epizodu u povijesti čije breme nosimo i danas.
Nažalost ni danas se NDH i ustaški zločini ne osuđuju dovoljno snažno i glasno. To smo najbolje mogli vidjeti ovih dana na zagrebačkim ulicama.
Činjenica da se prije dva dana u Zagrebu bez bilo kakve političke osude i reakcije veličalo ustaške ratne zločince Juru Francetića i Rafaela Bobana poraz je kompletnog hrvatskog društva i službene hrvatske politike.
Frapantno je da 2025. godine postoje ljudi koji smatraju da je normalno veličati ustaške koljače. Potpuno je nebitno jesu li mladi ili stari. Takve pojedince treba zakonski sankcionirati, i to bez odgode.
Nije važno što se radi o agresivnoj manjini, kolika god manjina bila, treba ju osuditi, zbog normalne većine i društvene higijene.
Ono što je zabrinjavajuće je potpuni izostanak političke osude tih pojedinačnih ustaških incidenata. Vlast je morala reagirati, a nije!
Onda se čudimo kad nas razapinju zapadni mediji, a posebno srpski koji jedva čekaju da nas sve proglase ustašama. Iako, naravno, malo je tu ili gotovo da nema ustaša, ali našim ne činjenjem i ignoriranjem ustaških devijacija sami dajemo povoda da nas se naziva ustašama.
Službena politika u Zagrebu odlučila se za taktiku guranja glave u pijesak i potpuno ignoriranje. To je politički legitimno i oportuno, ali, i krajnje kukavički, i moglo bi nam se vratiti kao povijesni bumerang. U najgorem mogućem trenutku!